ISTORIJA

Piše: Dr. Harmath Károly OFM

Zrenjaninska biskupija se može razumjeti samo u okviru svoje povijesne neprekidnosti, jer je nastala cijepanjem Čanadske biskupije.

Lijepi razvojni napredak

Čanadska biskupija je osnovana 1030. godine, kada je kralj sveti Stjepan, prvi kršćanski vladar Mađarske, na čelo te biskupije postavio svetog Gerarda, jednog od najvećih evangelizatora Mađara, koji je 1046. umro mučeničkom smrću.

Poslije Gerardove smrti biskupija je bila izložena velikim povijesnim olujama. S prvim velikim razaranjem suočila se za vrijeme invazije Tatara. Za vrijeme tatarske invazije 1242., Tatari su zapalili čanadsku tvrđavu i biskupsko sjedište. Puno vjernika je poginulo. Biskupija je tada već imala svoju biblioteku, koju su Tatari također zapalili. Nakon prijelaza azijskih horda, biskup imenom Balaž 1243. preuzeo je upravljanje biskupije. On se smatra drugim osnivačem biskupije. U vrlo kratkom vremenu on je obnovio katedralu, više srušenih crkava i samostana. Prema podacima Vatikanskog arhiva, godine 1333. biskupija je imala dva kaptola, sedam dekanata i blizu 20 opatija i prepozitura. Od redovnika najbrojniji su bili benediktinci. Na temelju povijesnih podataka, prema vatikanskim zapisima, u biskupiji je 1337. pored stolnog kaptola postojalo 250 župa, koje su bile podijeljene u 7 dekanata.

Jedno stoljeće – tri nedaće

U XVI. stoljeću tri velike nedaće zadesile su biskupiju. Prva se dogodila 1514. kada su pobunjenici Györgya Dózsa, u blizini grada Nagylak, ubili biskupa Miklósa Csákia. Pobuna nije dosegla samo do biskupa, nego je nanijela puno bijede i razaranja vjernicima biskupije.

Nije prošlo puno više od jednog desetljeća, a već je druga velika nedaća zadesila biskupiju, kada je u Mohačkoj bitki 1526. pored kralja život izgubilo i više biskupa, tako i biskup čanadske biskupije, Ferenc Csaholi.

Treću nedaću predstavljala je turska okupacija. Teritorij čanadske biskupije je 1552. potpao pod tursku vlast. Slično kao i u drugim srednjoeuropskim zemljama, turska okupacija nanijela je velike poteškoće kršćanima. Tursku okupaciju preživjelo je tek nekoliko crkava i župa. Biskupi su samo nominalno upravljali biskupijom, jer nisu čak ni živjeli na području svoje biskupije. Poznato je, da su Turci uglavnom tolerirali samo članove dva reda na okupiranim teritorijima, to su bili franjevci i isusovci. Po nekima, razlog tomu je što su u njima vidjeli neku vrstu derviša. Drugi smatraju da je to zato što je osnivač franjevačkog reda, sveti Franjo Asiški posjetio sultana radi mirovnih pregovora, te je sultan u njemu prepoznao pravog vjernika i otpustio ga riječima pohvale. Franjevci su osnivali samostane u XVII. stoljeću u Temišvaru, Radni, Lippi, Karanšebešu i Krašovaru.

Vrijeme oporavka

Trupe pod vodstvom Jenőa Savoyaia 1716. oslobodile su Banat i tada najznačajniji grad, Temišvar. Ovo je omogućilo ponovno oživljavanje Čanadske biskupije.

Nakon progona Turaka formiran je Temiški Banat, koji je potpao pod austrijsku vladavinu, na čijem čelu je stajalo vojno namjesništvo, koje je izravno bilo pod bečkom upravom. U to vrijeme, 1716., Segedin je postao sjedište Čanadske biskupije, jer je Čanad bio razrušen. Biskup László Nádasdy je ondje osnovao stolni kaptol i više puta je obišao biskupiju. Stare župe su ponovno oživljene, a osnovano je i puno novih. Isusovci su u Temišvaru otvorili školu, a pored franjevaca su aktivno sudjelovali u pastoralu biskupije.

Nakon jednog i pol stoljeća, 1732., za vrijeme biskupa Adalberta von Falkensteina, sjedište biskupije je premješteno u Temišvar, a nakon osam godina, 1740. kaptol je preseljen u grad na obali Begeja. Kamen temeljac nove čanadske katedrale, biskup Adalbert von Falkenstein, postavio je 5. kolovoza 1736.

Od 1739. Banat se naseljava u više doseljeničkih valova naseljenicima iz različitih naroda. U prvom valu pristigli su uglavnom Nijemci rimokatolici i Bugari koji su bježali od Turaka. Zajedno sa Bugarima stigao je i biskup Nicolaus Stanislavich, franjevac, koji je preuzeo upražnjenu biskupsku stolicu Čanadske biskupije, između 1739. i 1750. Nakon njih pristizali su vjernici Mađari, pa čak i Bugari, Česi, Hrvati katolici Nijemci s područja Rajne.

Među važnijim događajima su prva biskupska sveta misa slavljena u katedrali u Temišvaru, postavljanje kamena temeljca crkve svetišta u Máriaradnoj (1756.) i njezina posveta (1767.), zatim otvaranje prve bogoslovije (1806.) i posveta nove katedrale (1804.). Veleučeni biskup József Lonovics osnovao je u Temišvaru 1841. prvu filozofsku i pravnu akademiju. Ideja je bila da se osnuje sveučilište, koje bi bilo prva takva ustanova u gradu na obali Begeja.

Prije katastrofe, koju je donio I. svjetski rat, u Čanadskoj biskupiji bilo je blizu milijun vjernika, a svećenika više od 400. Pastoral vjernika bio je organiziran u 246 župa, 135 kapelanija i 1101 filijala.

1923.: Od jedne nastaju tri biskupije

Po završetku I. svjetskog rata, prema Trianonskom mirovnom sporazumu, teritorij drevne Čanadske biskupije podijeljen je na tri dijela. U to vrijeme na čelu biskupije bio je biskup Dr. Gyula Glattfelder. On je bio posljednji biskup drevne Čanadske biskupije, a ujedno i prvi biskup nove Čanadske biskupije. Biskup Glattfelder se 1923. preselio u Segedin. U to vrijeme biskupija je nastavila nositi prethodni naziv, Čanadska biskupija, sve do 1982., od kada se naziva Segedinsko-čanadska biskupija.

Od drevne Čanadske biskupije Sveta stolica je formirala područja tri nove biskupije.

  1. „Nova“ Čanadska biskupija, koju su nakon trinanonske podjele činili grad Segedin i još 33 župe.
  2. U Temišvaru je 17. veljače 1923. uspostavljena Apostolska administratura. Rumunjskom kraljevstvu je dopao najveći dio drevne biskupije sa 163 župe, u čijem središtu je Temišvar. Na čelu nove administrature bio je kanonik Dr. Ágoston Pacha. Temišvarska apostolska administratura uzdignuta je na rang biskupije 15. kolovoza 1930.
  3. Treći dio drevne biskupije činilo je područje koje je pripojeno Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. I ovdje je osnovana Apostolska administratura, sa sjedištem u Zrenjaninu, a nju su činile 64 župe. Ova Apostolska administratura je uzdignuta na rang biskupije 1988.

Od Zrenjaninske apostolske administrature do biskupije

Osamostaljenje Zrenjaninske apostolske administrature nisu uzrokovale pastoralne potrebe, nego povijesne promjene. Teritorij pripojen Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Jugoslavija, a danas Srbija, Vojvodina) pokrivao je 9387 km². U novoformiranoj administraturi tridesetih godina živjelo je 200.872 katolika, o kojima se brinulo gotovo 70 svećenika. Zajednicu vjernika činili su pripadnici više naroda: gotovo sto tisuća Nijemaca, nešto manje Mađara, a u manjem broju Bugari, Česi, Hrvati i Slovenci.

Na teritoriju koji je pripojen Jugoslaviji Sveta Stolica je Rafaela Rodića OFM imenovala privremenim apostolskim administratorom 10. veljače 1923., a teritorij je nazvan Banatskom apostolskom administraturom. Novog apostolskog upravitelja Sveta Stolica je uskoro imenovala za beogradskog nadbiskupa, koji se tada iz Zrenjanina preselio u Beograd.

Kada je u studenom 1936. umirovljen, za njegovog nasljednika Sveta Stolica je beogradskim nadbiskupom imenovala Dr. Josipa Ujčića (26. studenog 1936.), te mu na upravljanje povjerila Banatsku apostolsku administraturu.

Nakon završetka II. svjetskog rata administraturu su zadesile ponovne nedaće. Skoro sto tisuća njemačkih vjernika je moralo napustiti ovaj teritorij. Komunistička vlast je srušila gotovo 20 crkava, još toliko molitvenih domova, preostale crkve i župne kuće su ostavljene na propast. Nije prepolovljen samo broj vjernika, nego i broj svećenika. Ostatak od sto tisuća vjernika iz godine u godinu bivao je sve manji i manji. Odlaskom vjernika Nijemaca, prisustvo Katoličke crkve na ovom teritoriju pretvoreno je u dijasporu.

Statistički podaci Banatske apostolske administrature 1935.:

Župe: 64
Ostale teritorijalno-pastoralne organizacije: 90
Broj vjernika: 200.872
Od toga Nijemci: 111.182
Mađari: 78.980
Slavenski narodi (Hrvati, Česi, Slovaci): 7.484
Bugari: 2.667

Ostarjeli nadbiskup Ujčić je 1961. od Svete Stolice tražio koadjutora: tada je imenovan cum jure successionis (s pravom nasljedstva) Dr. Gabriel Bukatko, kojega je Sveta Stolica 17. srpnja 1961. imenovala banatskim apostolskim administratorom. Prvi puta je u ovim krajevima na čelu mjesne Crkve stajao biskup grkokatolik, koji je mogao služiti i na latinskom obredu. Tri godine kasnije preminuo je nadbiskup Dr. Josip Ujčić († 24. ožujka 1964.).

Nadbiskup mons. Dr. Gabriel Bukatko deset je godina vršio nadpastirsku službu na teritoriju apostolske administrature. S obzirom na to da nije govorio mađarski jezik, a da su vjernici u većinom bili Mađari, Sveta Stolica je 22. prosinca 1971. imenovala mons. Tamása Junga za novog apostolskog administratora. Biskupsko ređenje je bilo u biskupskom sjedištu, u Zrenjaninu, 13. veljače 1972.

Beogradski nadbiskupi-administratori samo su na krizmanja dolazili u Banat, vođenje poslova u biskupiji desetljećima su prepuštali vikarima koji su tu djelatnost u njihovo ime vršili u prostorijama administrature u Zrenjaninu. Ovu nezgodnu situaciju, u razdoblju između 1972. i 1988., s puno ljubavi pokušao je riješiti apostolski administrator biskup Tamás Jung. Trudio se učvrstiti zajedništvo među svećenicima i raditi na produbljivanju duhovnog života vjernika.

Nakon jednog i pol desetljeća – 16. prosinca 1986. – Papa Ivan Pavao II. uzdigao je apostolsku administraturu na rang biskupije, odredivši mu za zaštitnika svetog Gerarda, župnu crkvu u Zrenjaninu za katedralu, i odredio konačne granice biskupije.

Za prvog biskupa Zrenjaninske biskupije 7. siječnja 1988. Ivan Pavao II. imenovao je mons. Lászlóa Huzsvára, prelata Njegove Svetosti, dekana i župnika u Novom Sadu. On je za biskupa zaređen 14. veljače 1988. Umirovljeni apostolski administrator, biskup Tamás Jung, nakon par godina preminuo je 5. prosinca 1992.

Novoimenovani biskup prvo je reorganizirao dekanate u biskupiji (4), odredio broj župa (40) i filijala (50), formirao je svećeničko vijeće i objavio Poslovnik i pravilnik crkvenih općina (1990.), te je ujedno dao u potpunosti obnoviti biskupijske urede.

Dr. László Német SVD, drugi biskup Zrenajninske biskupije, dekretom koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. reorganizirao je dekanate (3), te je revidirao teritorije i broj župa i filijala.

BANATSKI APOSTOLSKI ADMINISTRATORI I ZRENJANINSKI BISKUPI

 

Dr. Rodić Ivan Rafael banatski apostolski administrator zatim beogradski nadbiskup 1923-1936
Dr. Ujčić Josip beogradski nadbiskup banatski apostolski administrator 1936-1964
Dr. Bukatko Gabriel beogradski nadbiskup banatski apostolski administrator 1964-1972
Jung Tamás naslovni biskup apostolski administrator 1972-1988
Huzsvár László prvi biskup, poslije 2007. diocezanski administrator 1988-2007
Dr. Német László SVD biskup, poslije 2022. apostolski administrator 2008-2022
Mirko Štefković biskup od 1. juna 2024 godine
Print Friendly, PDF & Email