MONS. MIRKO ŠTEFKOVIČ,
ZRENJANINSKI BISKUP
Mirko Štefković, rođen je 24. rujna 1977. godine u Subotici (Tavankutu), kao drugi od trojice sinova Ivana i Dominike rođene Ivanković. Stariji brat Josip je dijecezanski svećenik, a trenutno vrši službu dekana Somborskog dekanata i župnika u somborskim župama Uzvišenja sv. Križa i Sv. Nikole Tavelića. Mlađi brat Nikola je oženjen i ima troje djece. Otac je preminuo 1994. godine, te je majka u skromnim uvjetima sama othranila trojicu sinova.
Osnovnu školu je pohađao u Tavankutu, pa u Starom Žedniku i u Subotici, a potom je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum“ u Subotici stekao srednjoškolsko obrazovanje. Godinu dana je zatim proveo u Nišu na odsluženju vojnog roka, a po povratku kući u ljeto 1997. godine ga je subotički biskup, mons. dr. János Pénzes, kao svećeničkog kandidata poslao u Rim, gdje je najprije dvije godine proveo u zavodu za odgoj duhovnih zvanja „Casa Balthasar“, a ostalih šest godina je boravio u Papinskom kolegiju Germanicum et Hungaricum. Studij filozofije pohađao je od 1998. do 2000. godine na Papinskom sveučilištu Urbanijana, a potom je studirao teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 2006. godine postigao licencijat iz fundamentalne teologije.
Biskup Pénzes ga je 3. svibnja 2003. godine u Rimu zaredio za đakona, te je godinu dana proveo na pastoralnoj praksi u župi Snježne Gospe u Horgošu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2004. godine u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske.
Po povratku s poslijediplomskog studija imenovan je osobnim biskupovim tajnikom i bilježnikom u Biskupskom ordinarijatu, a te dužnosti je vršio do 2020. godine, da bi 2021. godine bio imenovan biskupijskim ekonomom i ravnateljem svećeničkog doma „Josephinum“. Od 2011. godine povjerene su mu i službe biskupijskog ceremonijara i glasnogovornika, koje je obnašao do 2023. godine.
Pomoćnim tajnikom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda imenovan je 2010. godine, da bi 2016. godine bio izabran za njezinog generalnog tajnika, a tu dužnost je vršio do 2021. godine.
Osim navedenih služba od svibnja 2007. do lipnja 2011. godine bio je glavni i odgovorni urednik Katoličkog lista „Zvonik“, te u više mandata član Zbora biskupijskih savjetnika, Prezbiterskog i Ekonomskog vijeća biskupije, kao i Odbora za komemoraciju nevinim žrtvama stradalima 1944. i 1945. godine na području Grada Subotice. Na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije predaje fundamentalnu teologiju. Redoviti je suradnik Radio Marije Srbije. U slobodno vrijeme bavi se brzim hodanjem i biciklizmom, a član je svećeničke reprezentacije u malom nogometu. Pored materinjeg hrvatskog, govori srpski, mađarski, talijanski i njemački, a služi se i engleskim jezikom.
BISKUPSKI GRB
mons. Mirko Štefković, zrenjaninski biskup
Tumačenje grba
Unutar okvira koji čini prepoznatljivi zeleni biskupski šešir s kićankama, simbol biskupske službe, nalazi se grb u obliku štita, podijeljen na dva temeljna polja.
Gornje plavo polje simbolizira nebo i duhovno, transcendentalno, te Kristovo božanstvo tj. njegovu božansku narav. Nebom dominira sunce zlatne boje, koje oblikom upućuje i na grb Družbe Isusove, redovničke zajednice u kojoj je biskup Mirko primio filozofsko-teološku i svećeničku formaciju, kako prije tako i nakon svećeničkog ređenja. Unutar sunca, tj. svjetlosti nalazi se Kristov monogram P-X, crvene boje koja simbolizira Kristovo čovještvo, tj. ljudsku narav. Zrake svjetlosti koje izbijaju iz mladog sunca s visine simbolički prikazuju biskupovo geslo, koje je uzeo iz Knjige proroka Izaije „U Gospodnjoj hodimo svjetlosti“ (Iz 2,5), želeći istaknuti zajednički hod cijele Crkve, i pastira i povjerenih mu vjernika, prema Kristu. Plava boja je i simbol vode, dviju rijeka koje omeđuju obje biskupije; rodnu Subotičku i novu Zrenjaninsku – Tisa i Dunav, te voda krštenja po kojem nas je „Krist prosvijetlio“ te smo postali djeca svjetla.
Božja svjetlost obasjava i grije svojom milošću zrno Riječi Božje koje je posijano u dobru zemlju, u vjerničko srce, te daje da ono uzraste i donosi obilan rod, što simboliziraju klasovi pšenice, žita, koje ujedno označava i porijeklo biskupa Mirka – bačka ravnica u kojoj je žito stoljećima životna snaga stanovnika ovih krajeva. Iz jedne stabljike žita klasaju se čak tri klasa – simbol Presvetog Trojstva i obilja milosti Božje. Pšenica je i simbol Euharistije, kruha koji postaje Kristovo Tijelo. Zato stabljika žita koja spaja gornje plavo polje i donje zeleno polje – simbolizirajući Nebo koje je sišlo na zemlju utjelovljenjem Riječi Božje (grafički prikazano i kao „ulazak“ plavog polja unutar zelenog), i ta Riječ koja je Tijelo postala, po svojim plodovima žito ujedinjuje Nebo i zemlju, čovjeka i Boga.
Donje zeleno polje simbolizira zemlju, napose plodnu vojvođansku ravnicu, te iako jedno polje, vizualno ostavlja dojam dva spojena zelena polja – dvije ravnice; biskupova rodna Bačka (Subotička biskupija) i sada Banat (Zrenjaninska biskupija), čiji je biskup postao, a opet obje čine jednu zajedničku cjelinu, jedno polje.
Temelj svega, kako vizualno unutar grba, tako i u biskupovu dosadašnjem svećeničkom životu je Sveto Pismo, koje u grbu simbolizira otvorena knjiga. Ono simbolizira Bibliju, Riječ Božju, koju Bog „sije na dobru zemlju“, u ljudsko srce, odakle klija, raste i donosi obilat rod, približavajući čovjeka Bogu (gore prema svjetlosti) i sjedinjujući ga s Njim upravo po Euharistiji i Božjoj Riječi.
Ponad štita i grba nalazi se križ kao prepoznatljivi heraldički simbol biskupske službe, te u podnožju zlatna vrpca s biskupovim geslom na latinskom jeziku.
Grb je tako svojevrsni heraldički sažetak ispovijesti vjere i dosadašnjih životnih puteva, a ujedno i molitva novog biskupa za zajednički hod i rast u vjeri s povjerenim mu dušama.
Tomislav Lasić
