Sveta Klara – Novi Bečej

tbecsebucsu2

U Novom Bečeju je uz veliku predostrožnost održano proštenje u čast svete Klare, djevice i utemeljiteljice strogog reda klarisa. Slavlje je poteklo u duhovnim okvirima uz stroge mjere opreza, koje nalažu okolnosti zbog mera tokom epidemije koronavirusa.

Već pred misom su svećenici ispovijedali i to vani, na slobodnom, sa maskom.

Crkva, koju krase divne stropne freske te je sada u obnovi zvonik, bila je uređena tako, da je bilo između prisutnih dovoljno razmaka. Svetu misu je vodio i propovijedao verbit Elias Ohoiledwarin SVD. Istaknuo je značajnu crtu iz života svete Klare, a to je siromaštvo.

Sveta Klara je bila zaljubljena u siromaštvo

Klara se posvetila Bogu te je izabrala život kao siromašna osoba koja ništa ne posjeduje. Odlučna u ostvarivanju tog sna, bila je prisiljena u osamnaestoj godini pobjeći od kuće, jer je bila toliko odvažna da je izabrala Krista, kako je to prije nje učinio Franjo.

Prijateljstvo između to dvoje svetaca sadrži vrlo lijep i važan vidik. Kada se, naime, susretnu čiste duše, koje izgaraju istom ljubavlju prema Bogu, iz uzajamnoga prijateljstva crpe snažan poticaj za hod putom savršenstva i za jačanje u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Kada je Klara pobjegla u Porcijunkulu kako bi tamo započela živjeti svoj poziv, njezin primjer je djelovao kao magnet: ubrzo su za njom došle najprije njezine sestre Janja i Beatrika, zajedno sa skupinom djevojaka i žena, konačno i majka.

U tako sekulariziranom svijetu kao što je naš, ima još uvijek mladih djevojaka, koje izabiru život siromaštva i odricanja iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To je život protiv struje, kada se prednost daje unutarnjem životu, čuvanju odnosa s Gospodinom. Postoje dakle mladi, koji prihvaćaju istinske vrijednosti; oni ih razumiju i vole.

Primjer svete Klare je opomena današnjim ljudima, koji vide samo materijalnu stranu života, da postoji vječni život, da postoji Bog, za koga se isplati živjeti i žrtvovati. Ona nam govori, da je doduše važno zdravlje tijela, ali je još važnije zdravlje i spasenje duše. U tom smislu će i naš život poprimiti dublji smisao, a to vodi u dobrotvornost, samilost i apostolat. Neka nas i naše drage i danas zagovara sveta Klara – koja je imala jasnu i čistu dušu, što znači i njeno ime – a to je ljudima najpotrebnije.

Druženje kod Božjeg i zemaljskog stola

Na kraju misnog slavlja domaćin se zahvalio svim prisutnima, na prvom mjestu svećenicima iz Bačke i Banata, kao i svim vrijednim vjernicima, koji su pokazali hrabrost, da su došli na svetu misu, na što ih je posebno potaknuo i za ubuduće. Zbog koronavirusa je otpalo rukovanje, uobičajeno druženje i okrepa vjernika poslije svete mise, ali gostoljubivi domaćin nije zaboravio na svoje kolege-svećenike, koji su usprkos neugodnih prilika ipak došli na slavlje u lijepom broju i tako iskazali svoju solidarnost.

Taj susret nije bio toliko u primanju tjelesne hrane, nego duhovne. Za vrijeme ručka se razvio prijatan razgovor o različitim pitanjima, koja danas potresaju svijet i ljude. Za vrijeme vanrednog stanja smo se nekako otuđili i zbog toga je bila ova izmjena mišljenja te pričanje raznih događaja iz života svećenika i naših župskih zajednica i te kako dobrodošla.

Kod crkvenog i zemaljskog agape su nazočili svećenici: iz Bačke Ferenc Vrecko, župnik župe sv. Antona u Senti, te László Horváth, župnik u Bačkom Gradištu (Földvár). Iz Banata su sudjelovali domaći svećenici József Mellár i János Hallmai, torđanski župnik Emmanuel Tapolcsányi, mužljanski salezijanac Janez Jelen te već spomenuti otac Elias, kao i bogoslov Leó Tápai i kantori Béla Micsik i János Varga. Vrijedne domaćice su se vrlo potrudile i na kraju nas počastile tortom. Nitko nije žurio kući, jer nas je nadahnjivala misao: »Gle kako je dobro i milo gledati, kada braća u slozi žive zajedno« (Ps 133,1).