Prva pričest u Jazovu 2015

elsoaldhodegyhaza3

Dana 24. svibnja/maja je bio blagdan prve svete pričesti u Jazovu (Hódegyháza), malom ali divnom selu na sjeveru Banata uz rumunjsku granicu. Crkvu, koja je posvećena sv. Arkanđelu Mihovilu, su sagradili 1901. Broj vjernika je prema šematizmu iz godine 2000 bio 1050, a danas je još manji, jer se zbog teških uslova te pomanjkanja posla i zarade ljudi iseljavaju, najviše u susjednu Mađarsku.

Zato je toliko veći događaj bio blagdan prve pričesti, koji se je poklopio sa blagdanom Duhova i krštenjem. Zbog bolesti dosadašnjeg župnika Tamása Masa dolaze u pomoć salezijanci iz Mužlje, a ovu nedjelju je imao tu čast Janez Jelen, koji je bio prijatno iznenađen, kad je vidio veliku crkvu punu pobožnih vjernika, a pred ulazom već postrojene prvopričesnike i njihove kumove.

Nakon svečanog ulaska uslijedila je sveta misa. Lijepo odijeva i dobro i izvježbana djeca su divno pjevala i recitirala, ali i čitala misna čitanja te prošnje. Veliki trud je u pripremu uložila kantorica Elvira Tóth, koja vodi crkvene zborove ne samo u Jazovu, nego i u Ostojićevu (Tiszaszentmiklós) te u Padeju (Padé).

Za tako malo selo bio je to stvarno lijepi broj prvopričesnika, koji nagrađuje odgojna nastojanja roditelja, učitelja, svećenika i ostalih marljivih suradnika, a to su bili dvoje dječaka i šestoro djevojčica.

Loretta, Kata, Ramóna, Emese, Evelin i Petra, kao i István te David su zadivili svojom nevinošću, pobožnošću i izvježbanošću sve prisutne i izmamili mnogima suze radosnice.

Propovjednik je pokazao na privlačan primjer malog Dominika Savia, koji se rodio u Rivi kod Kjerija (Chieri) blizu Torina 2. travnja/aprila 1842 i koji je zbog svoje pobožnosti smio primiti prvu svetu pričest već sa svojih samo sedam godina. Već sa samo pet godina je ministrirao, a onda je želio nastaviti školovanje kod don Bosca u Torinu. Na dan prve svete pričesti – koju je primio velikom pobožnošću – je napisao četiri odluke, koje su dostojne zrelog čovjeka i odraslog kršćanina:

1. Moji prijatelji će biti Isus i Marija. I vi, draga djeco, imajte njih za prijatelje. Izabirite si dobre prijatelje, pomoću kojih ćete napredovati u kreposti. Nastojite po Dominikovu uzoru na pravi put privesti i one nestašne – time ćete Isusu napraviti najveće veselje.
Klonite se pak lošeg društva, onih, koji ružno govore, psuju, piju ili se drogiraju te žele i vas zavesti na krivi put, koji je put đavla; a taj je put opasan i završava sa paklom, jer „tko sa đavlom prije podne tikve sadi, poslije podne mu se o glavu razbijaju.“ (Slavonska poslovica)

2. Svetkovat ću nedjelje i blagdane. Kako ih vi i vaše obitelji svetkujete? Izbjegavajte na te dane teške poslove ili bučne zabave, da možete sabrano prisustvovati na svetoj misi ili službi Božjoj. Sveti Ivan Vianej je imao pravo, kada je rekao: „Rad u nedjelju te krađa najsigurnije vode na prosjački štap.“ Budite dakle i pobožni i pošteni te ne zaboravite svakidašnju molitvu.

3. Često ću se ispovijedati i pričešćivati. Ako želite napredovati u lijepom kršćanskom životu, nije dovoljno pristupiti samo na prvu ispovijed i pričest: očišćavajte vaše duše u iskrenoj ispovjedi i nadalje te često pristupajte stolu anđeoskom jer po Isusovim riječima: „Tko uživa taj kruh ima vječni život.“

4. Radije umrijeti nego sagriješiti. Ova zadnja Dominikova odluka je vrhunac ljubavi prema Bogu i prema spasenju svoje duše. Mali Dominik nije znao – ili možda i jeste – da će umrijeti već 9. ožujka/marta 1857, kad nije napunio ni petnaest godina. Ipak je bio lak njegov oproštaj poslije kraće bolesti iz Mondonija, gdje se preselila njegova obitelj – u raj. Pred smrt je tražio svećenika te pobožno primio ispovijed, pričest i pomazanje. Uskoro iza toga je uzviknuo radosno: „Kako nešto lijepo vidim“ – i poletio sa anđelima svom prijatelju Isusu u nebo. Kad smo posjetili ovo mjesto pred nekoliko godina, smo imali živi osjećaj, kao da među ljudima još uvijek živi taj anđeoski mladić.

Ako budete i vi imali za prijatelje Isusa i Mariju, nećete nikada zažaliti, nećete se u životu ničega plašiti i uvijek ćete biti po Dominikovu uzoru veseli, jer ćete vjerno vršiti vaše svakidašnje dužnosti, a jednoć zajedno sa vašim dragima postići rajsku blaženost – jer tko je u malom vjeran, Bog će mu povjeriti veliku nebesku radost, koja će trajati u vijeke vjekova.

Za vrijeme mise je bilo i krštenje – iz iste porodice dvostruka radost: prva pričest i krštenje. Dao Bog, da djeca, roditelji i kumovi ostaju vjerni krsnim obećanjima, koja su tom prilikom obnovili.