Proštenje na Dionici 2020

deonicabucsu16

Povijest Dionice

U mužljanskom ritu, na dugom putu do Tise, na lijevoj strani stoji križ. Danas tamo vodi jedna preuska, prilično zanemarena, ali asfaltirana cesta. Nekada se po zemljanom putu moglo doći do Tise jedino u sušno doba. To područje na mužljanskom ritu se zove Dionica (Deonica, Dajnica, mađarski Részvény). Taj kraj su od naseljavanja Mužlje u godinama 1890–1891 pokrivali salaši, na kojima su nadolazeći doseljenici tražili posao i kruh kao nadničari ili najamnici. Naselje Dionica je nastalo 1930. godine, kada je zemlju boljeg kvaliteta nekadašnje kraljevske riznice na licitaciji kupilo 35 porodica. Ovdje su za svoju djecu Dioničari izgradili i školu, a 1937. o svom trošku podigli raspelo na ulasku u naselje. Raspelo je izrađeno od kovanog željeza, a na njemu je raspeto Isusovo tijelo. Postolje je građeno od opeke i prekriveno žutom ukrasnom opekom, a raspelo je od kovanog željeza s cvjetnim ukrasom. Natpis glasi: “Vjernici Dionice su ga podigli na slavu Božju 1937. godine.” Vjernici su postavili križ u čast Kristu Spasitelju. Od te godine, u nedjelju prije mužljanskog proštenja, je održavao župnik taborsku misu-slavu; tako je ovo mjesto sve do danas mesto hodočašća za Mužljance, gde su nekada ovamo dolazili traktorima. Tokom godina zbog teških uslova života Dionica je polako izumrla, posljednji stanovnik preselio se u Mužlju 1964. godine; kuće od naboja su srušene, a upotrebljivi građevinski materijal su stanovnici odneli sa sobom za izgradnju novih kuća u selu.

„Stat crux dum volvitur orbis!“

Danas je na tom mestu ostao samo križ, koji svim prolaznicima svjedoči da je tu nekada bilo naselje: „Stat crux dum volvitur orbis!“ – „Stoji križ, dok se zemlja okreće!“ .

Križ je obnovljen uz pomoć mužljanske mjesne zajednice 1990. godine i posvećen je iste godine u nedjelju 2. septembra, na sam dan tradicionalnog proštenja Dionice.

Dvije svete mise godišnje

Tradicionalno se sveta misa kod križa u Dionici služila na prvu nedjelju u septembru i na nju su dolazili ljudi sa obližnjih salaša u velikom broju. Kasnije, kada je postalo veoma popularno praznovanje prvoga maja, kada su mladi i stari masovno odlazili u prirodu, a da bi i ovi vjernici imali priliku za svetu misu, mužljanski salezijanci su na prijelomu tisućljeća počeli služiti svetu misu i za blagdan svetoga Josipa Radnika, prvog maja.

Misa za vrijeme koronavirusa

Ove godine je sveta misa za proštenje održana u posebnim uslovima zbog epidemiološke situacije. U zdravoj prirodi smo se osjećali vedro i slobodno kao da nema koronavirusa. Na stolu smo pripremili sve potrebno za misu – samo što nismo upalili svijeću zbog duvanja vjetra i sumnjivo suve trave.

Misna čitanja i obrazac su bili od praznika Uzvišenja svetoga križa. Misu je slavio salezijanac Janez Jelen, uz prisustvo lijepog broja vjernika, ako uzmemo u obzir, da su bile u Mužlji prije podne već tri mise, a bilo je i proštenje u Lukinom Selu. Pjevanje je vodila i čitala časna sestra notredamka Gizella Rácz.

Glavna misao propovijedi je bilo Isusovo proročanstvo:
„A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (Iv 12,32). Već u starom zavjetu je Bog postavio medenu zmiju na kolac. Tko god od buntovnih Izraelaca je tu zmiju pogledao, ozdravio je od ujeda zmije. Ta zmija je simbol Isusova križa, koji nas je na njemu spasio od grijeha i pomirio sa nebeskim Ocem. Po križu nam je dakle došlo spasenje i duše i tijela. Zato smo Isusu zahvalni, zato mu podižemo križeve, gdje muškarac podigne šešir, a žena se prekrsti uz riječi: „Klanjamo ti se Kriste i blagosiljamo te, jer si nas svojim križem otkupio!“

U današnje doba, kada nas je snašao pored drugih nevolja i nepoznati, tajanstveni i podmukli koronavirus, osjećamo još veću potrebu, da se molimo Isusu Raspetomu za spasenje svijeta, i za spasenje naše i naših dragih.

Isusova ljubav prema nama je beskonačna. Ne može čovjek tako duboko pasti, da ga Božja ljubav ne bi mogla uzdignuti. Sveti Augustin čak tvrdi: „Juda je Isusa više uvrijedio svojim očajem i samoubojstvom, nego izdajom.“ Isus je naime zato došao na ovaj grešni svijet, da bi sve ljude spasio od grijeha, đavla i pakla – te im otvorio vrata blaženoga raja.
Zato mu se rado obraćajmo ovim riječima pouzdanja i vjerovanja:

Dragi Isuse, ja molim Tebe da posvetiš mene, moju obitelj, prijatelje i narod zaštiti svoje predragocjene krvi. Ti si umro za mene i tvoje rane su moje rane dok ja dostojanstveno prihvaćam trpljenje koje ću podnijeti prije tvoga drugog dolaska. Ja patim s Tobom, dragi Isuse, dok pokušavaš okupiti svu Božju djecu u svoje srce, da bi mi imali vječni život. Prekrij mene i sve one koji trebaju tvoju zaštitu sa svojom predragocjenom krvlju. Amen.

Salaš Balo
Poslije svete mise smo bili pozvani na salaš Balo, gdje smo mogli uživati u domaćoj atmosferi. Domaćin je kazao, da mu je život  u zdravoj prirodi uveliko okrijepio narušeno zdravlje i zahvalan je Bogu, da može u skromnosti i miru živjeti, raditi i moliti se.