Don Boscov koncert u Mužlji
U Mužlji su na don Boscov blagdan, 31. siječnja u nedjelju, vjernici zajedno sa svećenicima proslavili blagdan svetoga Ivana Bosca. Crkva Imena Marijina je bila puna don Boscovih prijatelja.
Sumisili su svećenici msgr. protonotar Jenő Tietze, te mužljanski salezijanci: Stojan Kalapiš, Feliks Golob, Stanko Tratnjek, Zoltán Varga, Janez Jelen,propovijedao i vodio je zrenjaninski župnik msgr. László Gyuris, asistirao pak đakon Zoltán Sándor.
U propovjedi je prikazao ukratko don Boscov život, naglasivši njegov preventivni ili predusretljivi odgojni način. Don Bosco je imao već kao devetogodišnjak san, u kojem je vidio neodgojene i divlje dečke, koji su se svađali, tukli i ružno psovali. Kad je čuo, da psuju sveta imena, nije se mogao zadržati, nego je skočio među njih i počeo da ih bije svojim sitnim pesnicama. Pošto su bili jači, nisu se dali, nego su mu dvostruko vratili, pa se je moravo sav žalostan i bijesan povući. Tada je ugledao lijepu Gospu, koja mu je rekla: „Ne tučom, nego lijepim riječima i uvjeravanjem ćeš si pridobiti ove moje sinove.“ Tada su se oni divlji dečki pretvorili u divlje zvijeri, koje su urlikale i međusobno se napadale, da se je Ivan strašno uplašio.
Pokazao se neki gospodin, oko koga su se skupljale te životinje, koje su se u međuvremenu pretvorile u mirna janješca i rekao je Ivici: „To isto ćeš raditi sa napuštenom omladinom. Dat ću ti učiteljicu, koju te je tvoja majka naučila triput dnevno pozdravljati; u usporedbi sa njenom mudrošću je sva zemaljska znanost ludost.“ Ivan Bosco je skupljao mlade oko sebe, te ih pod zaštitom Marije Pomoćnice vodio ka Isusu. Iz neodgojenih i divljih dječaka su tako postali pošteni ljudi i dobri kršćani. Najprije je sam prakticirao, a onda i učio omladinu triju stvari: radost, poslušnost i učenje. Tako je postigao savršenost i svetost on sam, a i druge vodio putem Božjim.
Njime idu danas brojne don Boscove obitelji, koje se nadahnjuju na njegovoj duhovnosti: „Daj mi duše – drugo uzmi!“ Bio je dakle izvanredan čovjek, koji je sve sile upotrijebio za spas siromašne ili napuštene omladine. Poznate su njegove riječi: „Obećao sam Bogu, da ću cio svoj život darovati za mlade.“ Već kao dječak je skupljao omladinu, poučavao ih te igrao s njima. Osnovao je također Družbu veselja, da bi mladi korisno upotrijebili slobodno vrijeme bez grijeha; kasnije je sa sličnim ciljem ustanovio na preporuku blaženoga pape Pija IX. Salezijansku družbu, koju je on i potvrdio 1874. Taj sveti papa mu je preporučio, neka poveže svoje prijatelje i suradnike sa zavjetom poslušnosti, što je i učinio. Učio je također mlade, neka budu poslušni Bogu, poglavarima i svojoj savjesti, pa će postići sreću ovdje i u vječnosti.
Mlade je skupljao najprije u svakodnevni oratorij, gdje su igrali, pjevali i molili, a uz to i u blagdanski oratorij, da su prisustvovali i svetoj misi.
Govorio im je: „Budite uvijek veseli! Mlad čovjek mora bude uvijek radostan; tužan je samo onda, ako je bolestan. Ako si dakle bolestan na tijelu, idi kod liječnika, ako si bolestan na duši, idi kod ispovjednika. Ništa neka te ne uznemiruje. Ako ti je duša čista, bit ćeš uvijek radostan i druge ćeš radovati!“ Od mladih je tražio, da dobro iskoriste svoje vrijeme i da ga ne troše za prazne, grešne ili štetne stvari. Mladić mora biti marljiv te mora savjesno učiti. Ako mlad čovjek nije zaposlen, će ga zaposliti đavao.
Treba se čuvati lošeg društva kao kuge. Ivan je sam bio nevjerojatno marljiv, ustrajan i radin, zato je postigao tako velike i trajne uspjehe. Kad je ustanovio salezijance je rekao, da će to biti „redovnici sa zavihanim rukavima“, to jeste ljudi, koji će uvijek marljivo raditi.
Za mlade je ustanovio i zavode te škole, da iz njih postanu dobri kršćani i pošteni građani. Zato je njegova poruka o radu za omladinu i sa omladinom potrebna i korisna također danas.
Kod svečane mise je sudjelovao vokalno-instrumentalni zbor »Don Bosko«, koji je uljepšao slavlje, a obradovao nas je i koncertom poslije svete mise. Na misi su nazočili djeca sa roditeljima, salezijanski suradnici i drugi vjernici. Poslije svete mise su potvrdili povezanost sa don Boscom te međusobno suradnju i povezanost svećenici, i salezijanski suradnici i učiteljski zbor sa zajedničkim ručkom.
