Zahvalna nedjelja

Svake godine na nedjelju poslije blagdana Svih svetih Kršćani praznuju zahvalnu nedjelju. Time izražavamo zahvalnost Stvoritelju za žetvu i prinose, koje nam je darovao preko prirode; zahvaljujemo i za druge darove, kao što su sloboda, dobrota, dom, vjera, narod, obitelj, međusobni odnosi: zahvalnost se tako proteže na čitav ljudski život.

Praznik zahvalnosti bio je poznat već drevnim narodima, koji su u znak zahvale i molbe za blagoslov darivali ječmove snopove ili jednogodišnje janje. U današnje vrijeme na zahvalnu nedjelju se po različitim mjestima odvijaju različiti načini zahvaljivanja. U mnogim krajevima ukrase okolinu i unutrašnjost crkve jesenjim plodovima, na oltar stavljaju bocu mošta i komad domaćeg kruha. Tako je bilo i u Mužlji na Zahvalnu nedjelju.

Zahvalni vjernik ne pripisuje uspjeha sebi, nego sve dobro pripisuje Bogu. To je danas tako hvaljeno pozitivno gledanje, koje donosi Božji blagoslov. Dan zahvalnosti ne prakticiraju samo ljudi na zemlji, nego i spašene duše na onom svijetu: one u čistilištu, a još više one u raju, kako čitamo u knjizi Otkrivenja (7,12; 11,17). Stoga neka ne traje „dan zahvalnosti“ kroz jedan dan, nego kroz cijeli život.