Slava u Lukinom selu 2018

lukacsfalvabucsu2

U Lukinom selu je bila 2. rujna 2018 na nedjelju pred blagdanom Male Gospe – crkvena slava; uz domaće vjernike i goste iz susjedne Mužlje je sudjelovao na misi sa svojom obitelji također predsjednik crkve općine Ferenc Gabona, kao i tri vrijedna ministranta iz Mužlje: braća Leonárd i Mário Csorba te Zoli Tóth. Pjevanje je vodio kantor Saša Fogaraši uz sudjelovanje domaćeg zbora.

Propovjednik se nadovezao na uzvik žene iz evanđelja: “Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!” (Lk 11,27) Time je Mariji odala priznanje, koje se nadovezuje na Marijine riječi u Magnificatu: „Odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom!« (Lk 1,48).

Naši vjernici se u zadnje vrijeme žale, da ih uporno vrbuju te mame u svoju bogomolju, a zbog vjernosti katoličkoj vjeri te naročito zbog marijanske pobožnosti vrijeđaju te ismijavaju susjedi-adventisti, da se katolici tobože klanjamo Mariji, koja je ipak samo stvorenje a ne Bog. To je jednostavno podvala, jer mi katolici doduše štujemo Mariju, jer je majka Božja, ta njen Sin Isus Krist je Bog i čovjek, što priznaju zajedno sa protestantima i njima sličnim sektama zvanično i adventisti. Makar je Marija Majka Božja, ona nije boginja, nego najodličnije ljudsko stvorenje – dakle samo čovjek. Marija našeg štovanja ne zadržava za sebe, nego ga sve prenosi svojemu Sinu. Kada mi kažemo: „Zdravo Marijo!“ ona odvrati: „Zdravo Isuse!“ Marija je Majka Crkve, a o katoličkoj Crkvi kaže sveti Augustin: „Tko nema Crkvu za majku, nema Boga za oca“ ili u prenesenom smislu: „Tko nema Mariju za Majku, nema Boga za oca“. To znači, da moramo iskazivati štovanje Mariji, ako želimo biti pravi Isusovi prijatelji, ta njegova je majka, koju je on sam štovao, a sa „milosti puna“ ju je pozdravio sam nadanđeo. Poštovanje moramo iskazivati i svetoj majci Crkvi, ali i njenim službenicima, koji vrše svetu službu u ime Isusa Krista.

Nedavno je bio papa Franjo bio u posjetu Irskoj, koja je nekada bila misionarka poganske Europe, a danas su se vlasti domogli bezbožnici, koji donose zakone u korist abortusa, muških brakova – te na svakom koraku sramote službenike Crkve i njihovo propovijedanje. Optužuju ih za zlostavljanje njima povjerenih mladih. Papa je izrazio žaljenje u vezi tih pojava, a zagovornici ubijanja nerođene djece nisu izrazili nikakvog žaljenja. Zar nije ubijanje nerođene djece gori zločin od zlostavljanja rođene?

Ako ima i grešnih svećenika, pa i biskupa, a bilo je u povijesti i takvih papa, se tomu ne smijemo čuditi i sablažnjavati, ta i među najbližim Isusovim suradnicima nije bilo samo cvijeće: od dvanaest apostola jedan ga je izdao, jedan zatajio, a svi drugi su pobjegli kad mu je njihova pomoć bila najpotrebnija. Jedina, koja je ustrajala uz Isusa bila je njegova majka Marija. Zato ju je Isus dao za majku nama grešnim ljudima, i zato svi pravi kršćani sa pouzdanjem molimo: „Moli za nas grešnike!“

Isus bi mogao povjeriti svoje poslanstvo anđelima – ali je ipak je izabrao za to grešne ljude, makar je znao za njihove slabosti. Zato se ne smijemo čuditi, da ima ne samo među vjernicima, nego i među službenicima oltara grešnika. Čudimo se radije, da ima i među vjernicima, i među svećenicima, biskupima i papama, među redovnicima i misionarima, toliko dobrih ljudi, toliko svijetlih primjera ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To su na prvome mjestu naši sveti očevi i majke, braća i sestre, susjedi i znanci – koji su svi Marijini štovatelji i nasljedovatelji. Nije naime dovoljno Mariju štovati, nego ju je potrebno i nasljedovati.

Među njima bih istaknuo jednu redovnicu, koja iz ljubavi prema Mariji obukla sebe i svoje časne sestre Božje ljubavi u sari Marijinih boja, a to je sveta Majka Terezija, Albanka iz Skopja, čiji blagdan slavimo u srijedu, petoga rujna.

Jednom zgodom ju je jedan novinar pokušao izazvati rekavši:

“Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”

“Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti Božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar? “

U prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći. Majka se Tereza iznova okrenu prema novinaru pa mu reče: “Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?” “Da, majko.” “Kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?”

“Da, troje.” “Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero.”  Razmislimo i pokušajmo svi biti kapljica vode…. – poput majke Terezije, koja je u tome nasljedovala Majku Božju Mariju – pa ćemo jednom zajedno s njima postići vječno blaženstvo na nebesima.