Slava u Lukinom selu 2016

U Lukinom selu je bila 4. rujna 2016 na nedjelju pred blagdanom male gospe – crkvena slava; uz lijepi broj domaćih vjernika i gostiju su nazočili također predsjednici crkvenih općina iz Beloga Blata i Mužlje. Svetu misu je vodio i propovijedao salezijanac  Janez Jelen, a ministrirao je vrijedni ministrant Zoli Tóth. Pjevanje je vodio uz pomoć kantorice Teréze Sofrankó uz pjevanje domaćeg zbora, bogoslov Alen Palatinus, a čitanja su čitali domaći vjernici.

Propovjednik je povezao blagdan marijina rođenja sa blagdanom u rimu, a to je bilo proglašenje Majke Tereze iz Kalkute sveticom, što je uz nazočnosti mnogih odličnih gostiju izvršio papa Franjo.

On je istaknuo njen primjer crkve kao “poljske bolnice” za najsiromašnije među siromašnima – za one, koji trpe oboje: Materijalno i duhovno siromaštvo.

Majka terezija je rođena u Skopju kao gondža bojadžiu; pravu kršćansku ljubav i dobrotvornost je naučila u svojoj obitelji, gdje su roditelji Albanci, naročito pobožna majka, rado pomagali siromašnim ljudima. Jedan od hodočasnika (Simone Massara) je izrazio misao mnogih hodočasnika: „Mislim, da smo iznad svega zahvalni Majci Terezi za poruku, da zaista promijenimo svoj život sa njenim primjerom, poniznošću i spremnošću, da smo blizu najsiromašnijima od siromašnih.“

Papa Franjo je istaknuo Majku Tereziju kao uzor radosne predanosti siromasima i to usprkos tome, da je živjela u tako zvanoj duhovnoj suhoći više od 50 godina! Ona stoga nije dijelilasiromasima samo materijalna dobra, nego je blažila i duhovno siromaštvo onih, koji se osjećaju nevoljenima, neprihvaćenima i odbačenima. Činjenicu, da je osjećaj neljubljenosti najveće siromaštvo današnjega svijeta, je ona sama živjela u odnosu do isusa. To neka bude nama poticaj, da ustrajemo u ljubavi prema bližnjemu i tada, kada ne pokazuje nikakvu zahvalnost ili kad kod toga ne osjećamo radost.

Majka Tereza je rođena 26. kolovoza 1910 Albanskim roditeljima u Skopju; tamo je surađivala u misijskom odsjeku, gdje su čitali pisma Slovenskih isusovaca djelujućih u Bengaliji, što ju je potaklo da i ona pođe 1929 misijonariti u indiju kao loretinka. U Kalkuti je bila ugledna profesorica i direktorica škole za djevojke iz odličnijih indijskih obitelji. 1946 je osjetila božji zov, da se posveti najsiromašnijima među siromasima. 1950 je osnovala misionarke dobrotvornosti, koje su se proširile svojim marijanskim bijelo-plavim sarijem po cijelom svijetu; osnovala je i družbe svećenika, braće i suradnika. 1979 je primila nobelovu nagradu za mir. Umrla je 1997 istrošivši se za milijune siromaha kao „svetica beskućnika“.

Sveti Ivan Pavao veliki ju je proglasio blaženom 2003, a danas papa Franjo svetom.

Za kraj je propovjednik ispričao jednu zgodu iz života Majke Terezije:
Jednom zgodom ju je jedan novinar pokušao izazvati rekavši: “Majko Terezijo, vi sada imate sedamdeset godina. Kada umrete, svijet će izgledati isto kao i prije vas. Nakon svega truda koji ste uložili što se promijenilo u svijetu?”

“Znate, nikada nisam htjela promijeniti svijet. Samo sam nastojala biti kapljica čiste vode u kojoj će se moći zrcaliti božja ljubav. Čini li vam se to mala stvar? “

U prostoriji nastade tajac. Nitko se nije usudio ništa reći. Majka se Tereza iznova okrenu prema novinaru pa mu reče: “Zašto i vi ne pokušate biti kapljica čiste vode? Onda bi nas već bilo dvoje. Jeste li oženjeni?” “Da, majko.” “kažite ovo i svojoj supruzi. Onda će nas već biti troje. Imate li djece?”

“Da, troje.” “Ispričajte to i svojoj djeci. Onda će nas već biti šestero.”  Razmislimo i pokušajmo svi biti kapljica vode…. – poput Majke Terezije, koja je u tome nasljedovala Majku Božju Mariju – pa ćemo jednom zajedno s njima postići vječno blaženstvo na nebesima.