Prva pričest u Ečki, 23. VI. 2019

U Ečki je bio na 12. nedjelju kroz godinu blagdan prve svete pričesti. Za ovu malobrojnu vjersku zajednicu je to bio velik dan – na radost sviju prisutnih. Nekada su katolici sačinjavali polovicu sela Ečka – a poslije protjerivanja njemačkog stanovništva iz komunističke Jugoslavije spali su na neznatnu manjinu sa velikom i lijepom crkvom, koju nisu u mogućnosti uzdržavati. Najljepši ukras crkve su bile ovoga puta dvije djevojčice, kojima je zajednička zaštitnica sveta Anastazija odnosno sveta Stošija: Anastazija te Anastasia-Nikolina. Svečanost su proslavili kantor Saša i ministrant Edvin. Misa je počela svečanim ulaskom u crkvu u procesiji uz pjevanje divne marijanske pjesme „O mila Majko nebeska“. Kod oltara je prvopričesnike, njihove roditelje, kumove i rođake pozdravio salezijanac Janez. Čitanje na hrvatskom je pročitao otac prvopričesnice Željko, kao i pred dvije godine, kad je bila na prvoj pričesti njegova prvorođena Anđela. Djeca i  vjernici su zajedno zapjevali poznatu popijevku: „Kriste u tvoje ime sad smo ovdje svi“ sa pripjevom: „Slava, slava, aleluja, Za život nam snage daj!“

Umjesto vjerovanja su prvopričesnici došli na sredinu crkve u pratnji roditelja i kumova te se uz upaljene svijeće odrekli grijehu te obnovili krsni zavjet.

Kad je došlo vrijeme za svetu pričest, su došli prvi na red prvopričesnici. Poslije kraće zahvale su nas sve razveselili pjesmom, koja izražava radost prvog susreta sa euharistijskim Isusom jednog poznatog autora:

Nitko tako sretan nije u zemaljskoj doli,
Kao što je sretan onaj, koga Isus voli.
Isus voli malu djecu – sebi ih doziva
Te svu ljubav svoga Srca – ljubazno otkriva.

Neka dođu k meni djeca, prijatelj sam svima,
U životu uvijek rado pomoći ću njima.
A kad jednom dođe vrijeme, ovaj život da premine,
Dušu blaženu ću uzet – k sebi u rajske visine.

Taj sam poziv i ja danas poslušao, eto,
Kad u sjaju malo srce primi Srce sveto.
Neka čovjek se ne boji, rado neka pričest prima,
Isus pravi put pokaže – i kad vlada gusta tmina.

Vazda tvojim želim biti, ostavit te neću,
Jer u svijetu ni kod ljudi – ne nalazim sreću.
Ostaj uvijek u mom srcu, ti ga čuvaj, pazi,
Da ga grijeh i pakost ljudska – nikada ne zgazi!

Svečana sveta misa završila je zajedničkim slikanjem, da bi taj svečani dan ostao svima u dugoj i lijepoj uspomeni, te da bi se oduševila za susret sa Isusom i ona djeca, kojima su do sada kod toga stajale na putu različite prepreke – a takvih ima ne samo u Ečki još dosta.