Proštenje u Novom Bečeju (Törökbecse), 11. kolovoza/augusta 2019

bucsubecse2

U Novom Bečeju je bilo u nedjelju dana 11. kolovoza 2019 proštenje svete Klare, zaštitnice župne crkve u Novom Bečeju. Na proštenje se je okupio lijepi broj vjernika te malo okolnih svećenika. Misu je vodio i propovijedao salezijanac Janez Jelen, a sumisili su protonotarius Tietze Jenő, domaći župnik i dekan Mellár József te kapelan zadužen za Novo Miloševo Halmai János.

Sveta Klara i njezina borba za redovničko zvanje

Klara se je rodila kao prvorođena kći 1194 u Assisiju, tada bogatom umbrijskom gradiću, uglednim, moćnim i bogatim roditeljima. Vitezu Favaroneu i gospođi Hortulani. Pobožna majka je nju i mlađe sestre Janju i Beatriku učila ljubavi prema Isusu i siromasima.

Da bi mogla nasljedovati siromašnoga Isusa, je po primjeru svetog Franje, čiju je propovijed slušala prvi put dvije godine ranije, je 1212 u velikoj sedmici pobjegla od kuće te primila u crkvici Porcijunkula iz njegovih ruku siromašno redovničko odijelo. Željela je živjeti u potpunom siromaštvu, u molitvi za obraćenje grešnika i nevjernika kao obična prosjakinja. Rodbina ju je željela najprije pregovoriti lijepim riječima, a zatim pribjegla prijetnjama. Djevojka je potražila utočište kod oltara: jednom rukom se ga je uhvatila, a drugom rukom pokazala na ošišanu glavu – što je označavalo posvetu Isusu Kristu. Rodbina ju je ostavila na miru: ali za dvije sedmice ju je slijedila tek petnaestogodišnja sestra Janja. Sada je očev brat Monaldo pribjegao sili: u pratnji dvanaest naoružanih vojnika je provalio u samostan te iz crkve za kosu na silu izvukao mladenku, koja se onesvijestila a na Klarinu molitvu postala tako teška, da je nisu mogli maknuti. Klara je sestru odnijela u samostan, gdje je uskoro položila zavjete.

Propovjednik je naglasio, da je pravo zvanje velik Božji dar, za koji vrijedi boriti se, jer od pravog izbora zavisi često ne samo vremenita, nego i vječna sreća. Zvanje ne daju roditelji, odgojitelji, psiholozi ili pedagozi, nego Bog, koji je usadio u srce određene sposobnosti i sklonosti. Odgojitelji imaju dužnost, da te sklonosti otkriju te pomognu mladom čovjeku, da ih obistini. Danas fale ne samo duhovna, nego općenito dobra i poštena zvanja, jer manjka odgovornost pred Bogom i vječnosti. Za pravo zvanje treba se mnogo moliti te pomisliti, gdje bismo mogli načiniti za sebe i bližnje najviše dobra. Tako ćemo jedamput moći slaviti Boga zajedno sa svetom Klarom i svim izabranim dušama.

Sveta Klara je i današnjim ljudima uzor i poticaj, kako nasljedovati Isusa Krista, te ne navezivati svojega srca na zemaljsko bogatstvo, koje je prolazno: jedino duhovne vrijednosti trajno ostaju i osiguravaju nam nebesku nagradu. Neka isprosi sveta Klara među današnjim mladićima i djevojkama novih redovničkih zvanja, koja će obnoviti današnje ljude u ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Poslije svete mise je bilo čašćenje za sve vjernike te agape za goste u lijepom raspoloženju.