Proštenje u Mihajlovu 2019

U Mihajlovu (Magyarszentmihály) kod Bečkereka u Banatu je bilo crkveno proštenje na 26. nedjelju kroz godinu, na sam blagdan svetih arhanđela. Mjesto Mihajlovo je dobilo i svoje ime po svetom Mihaelu. Njemu duguju svoj opstanak za vrijeme turske opsade, a na kraju Drugog svjetskog rata je selo sačuvao sveti Mihael, da ga nadolazeći sovjetski vojnici nisu spalili. Nije poremetio svečano raspoloženje ni incident, da su na ulasku u mjesto bile obadvije table sa višejezičnim natpisima, baš za slavu srušene.

Svetu misu je vodio i propovijedao salezijanac Janez Jelen, a suslavio je novi bečkerečki župnik Róbert Pastyik. Skupio se lijepi broj vjernika. Odrasli vjernici i djeca-vjeroučenici su hrabro sudjelovali u čitanjima i prošnjama, a i pjevači su se za vrijeme svete mise iskazali.

U propovijedi je bila naglašena uloga anđela, posebice arhanđela Mihovila u obrani katoličkog kršćanskog naroda kroz povijest, a naročito u obrani naših duša protiv svih vrsta napasti. Svaki anđeo ima tri povijesti: prva je njegova osobna, druga njegova uloga kroz povijest spasenja, a treća u zaštiti vjernika, koji ih štuju. Glede toga najviše znamo o svetom Mihovilu, koji je bio prvi među njima, poglavar nebeske vojske. Jedan dio anđela se pobunio protiv svog Stvoritelja zbog oholosti, jer su htjeli biti kao Bog. Vjerne anđele je poveo do pobjede Mihovil s lozinkom: „Tko kao Bog?“ Ova napast nije tuđa ni današnjim ljudima, koji to pokazuju prema svojim podanicima i zaposlenima.

Velika borba je nastala na nebu: Mihael i Bogu vjerni anđeli su pobijedili nad starom zmijom, to jest đavolom, koji zavodi cijeli svijet (Otkr 12, 7-9). Sveti Mihovil uvijek stoji uz život – dok je đavao ubojica, koji preže na naš tjelesni i duhovni život, koji širi „kulturu smrti“. Tu borbu vodi sve do posljednjeg suda, kada će biti đavao konačno pobijeđen.

Propovjednik je u vezi toga spomenuo, da je na staroj bečkerečkoj ginekologiji, koju su nedavno srušili, stajao plakat sa natpisom: „Bolnička sestra vam može pomoći kod umjetne oplodnje!“ Kao da bi jedna sestra, liječnik ili naučnik bili bogovi! Kakva drskost! Dati život preko umjetne oplodnje, ili život oduzeti preko abortusa ili pobačaja, upotrebom spirala ili pilula – to ne pripada ljudskim pravima. Bog je jedini gospodar na životom i smrću. Danas se po svijetu izvrši sto milijuna pobačaja godišnje – to je više, nego što je ljudi poginulo u svim ratovima i revolucijama krvavog, bezbožnog i netrpeljivog 20. vijek! Ali zašto traže smrt svoje nerođene djece vlastiti roditelji? Zbog suvremenog idolopoklonstva: umjesto Bogo-štovanja je nastupilo euro-štovanje. U pozadini ove mržnje na život stoji sotona, koji želi uništiti sve što je dobro, a najveće dobro je ljudski život, čovjek sa tijelom i dušom od začeća do prirodne smrti. Kao što sveti Mihovil prati ljudsku dušu na onaj svijet da je tamo vaga, tako je nazočan i kod svakoga začeća, da zaštiti to sićušno dijete. Budimo mu zahvalni, te mu preporučimo ne samo naše drage pokojnike, nego i sve naši žive, također nerođenu rodbinu i prijatelje, ali i nas same: da se sretno rode i prime pravi katolički kršćanski odgoj. Neka nas štiti od zla te jednom dovede u nebeske radosti.

Nakon mise smo bili pozvani kod porodice Kovács, koja je pod svoj velikodušni krov primila tog dana ne samo dva svećenika, nego i lijepi broj svoje rodbine. Bog im neka bude obilata nebeska plata i nagradi njihovo gostoprimstvo!