Nedjeljna misao našeg biskupa
Današnje evanđelje pred nas stavlja ženu Kanaanku koja dolazi k Isusu s jednostavnom, ali snažnom molbom: „Gospodine, pomozi mi!“ Ne moli za sebe, nego za svoju kćer koja pati. Njezina je potreba stvarna, a molitva iskrena. Zato ne odustaje ni onda kad se čini da je Isus ne sluša, pa čak i da je odbija.
Ustrajava jer je nosi živa vjera i čvrsto pouzdanje da joj Isus može pomoći. On to vidi i zato joj veli: „O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.“
Mi vjernici skloni smo svoju vjeru svesti na znanje o Bogu, tradiciju, običaje i vjerske proslave. Sve to ima svoju vrijednost, ali samo po sebi nije dovoljno. Vjera treba biti živa i konkretna, prožimati cijeli naš život, naše radosti i patnje. Tada ona postaje pouzdanje u Boga koje nas nosi i onda kad nam se čini da Bog šuti.
Molimo zato za takvu vjeru: konkretnu i stvarnu, koja ne odustaje, nego se pouzdaje i ustrajno moli: „Gospodine, pomozi mi!“ Tim riječima istodobno ispovijedamo da je on Gospodin i priznajemo da nam je potrebna njegova pomoć.
